Zapisivanje progresije rimskim brojevima

U jednoj od prošlih lekcija naučili smo kako iz nota u ljestvici napraviti akorde, pa možemo objasniti i kako se zapisuje progresija akorda.

Progresija se piše rimskim brojevima, s tim da se velikim slovima piše dur, a malim mol (i dim). Uzet ćemo G-dur ljestvicu kao primjer:

I – G-dur
ii – A-mol
iii – H-mol
IV – C-dur
V – D-dur
vi – E-mol
vii – F#dim
(VIII – G-dur)

Često ćete vidjeti ili čuti da vam netko kaže da određena pjesma ima progresiju I – IV – V, i ta progresija važi bez obzira iz kojeg tonaliteta svirate. Svirate li iz G-dura, akordi su onda G C D (ljestvica je: G A H C D E F# G), iz C-dura su C F G (C D E F G A H C), iz D-dura su D G A (D E F# G A H C# D) itd… Progresija može biti logična i uobičajena, a može biti i neobična. Recimo, I – III – IV – v – I, što bi iz G-dura izgledalo kao G – H – C – D-mol – G.

Par uobičajenih progresija:

PROGRESIJA I – V
Iz G-dura akordi su G D
Primjer pjesme: “Dance the Night Away” The Mavericks

PROGRESIJA I – IV – V
Iz G-dura akordi su G C D
Primjer pjesme: “La Bamba” Ritchieja Valensa

PROGRESIJA I – IV – I – V
Iz G-dura akordi su G C G D (G C C G D)
Primjer pjesme: “Free Fallin'” Toma Pettyja

PROGRESIJA I – vi – IV – V
Iz G-dura akordi su G Em C D
Primjer pjesme: “Stand By Me” Bena E. Kinga

PROGRESIJA I – V – vi – IV
Iz G-dura akordi su G D Em C
Primjer pjesme: “With od Without You” U2

PROGRESIJA vi – IV – I – V
Iz G-dura akordi su Em C G D
Primjer pjesme: “One of Us” Joan Osbourne