Svi basisti The Doorsa…

The Doors su bili rock bend koji nije imao basista. Prkosili su tako jednom od osnovnih postulata rock benda, ali samo po pitanju nastupa uživo. Što se studijskog materijala tiče, istina je da nisu imali jednog basista; imali su ih nekoliko.

Na koncertima je lijeva ruka Raya Manzareka držala bas dionicu na Fenderu Rhodes, John Densmore svirao je bubnjeve, Robby Krieger gitaru, a Jim Morrison je pjevao. Kako su sami rekli jednom prigodom, odsustvo basista pomoglo im je istražiti različite zvukove i učinilo prepoznatljivim u odnosu na druge glazbene suvremenike.

Prisjetimo li se samih početaka dok su još bili šesteročlani bend po imenu Rick & the Ravens i u rujnu 1965. snimali demo pjesme, bas je svirala Patty Sullivan, u box-setu iz 1997. navedena kao Patty Hansen. Mjesec dana nakon što su snimljene demo verzije “End of the Night”, “Moonlight Drive” i “Hello, I Love You”, bend je promijenio ime, pridružio im se Krieger, a Manzarekova su braća otišla. Kada je bend otkrio da se bas može svirati na klavijaturama, napustila ih je i Patty.

Za vrijeme snimanja prvijenca u studijskim uvjetima producent Paul Rotchild smatrao je da Manzarekov bas nije dovoljno naglašen, pa je u pomoć pozvao basista i pijanista Larrya Knechtela iz slavnog Wrecking Crew kolektiva studijskih glazbenika kako bi ‘pojačao’ šest od jedanaest pjesama. Knechtelov bas možete čuti u pjesmama The Beach Boysa, The Mamas and the Papas, Elvisa Presleya, ali i u “Mr. Tambourine Man” The Byrdsa i “Bridge Over Troubled Water” Simona & Garfunkela.

Knechtela nećete naći navedenog na ovitku albuma, a razloge je objasnio Densmore: “Nismo ga naveli jer je samo duplicirao Rayevu lijevu ruku. Nije snimao s nama u istoj prostoriji, već je kasnije nadosnimio svoju dionicu.”

Nakon Knechtela došao je Doug Lubahn kojeg danas mnogi fanovi drže za petog člana benda. Odsvirao je bas na većini pjesama s drugog, trećeg i četvrtog albuma, a ako je vjerovati jednom njegovom intervjuu, malo je nedostajalo da postane punopravni član The Doorsa: “Jednog smo dana Rotchild i ja skupa išli na probu za ‘Strange Days’ i pitao me bih li se pridružio bendu. Rotchild je u to vrijeme bio producent mog benda Clear Light i njegovo me pitanje poprilično uvrijedilo. Nije mi bilo jasno, radio je sa mnom i Clear Light i sad traži da napustim svoj bend kako bih se pridružio nekom drugom bendu? Rekao sam ‘Ne.'”

Iako se nije pridružio bendu odredivši si kao prioritet Clear Light, The Doorsima je bio svojevrsni studijski basist. Morrison i Manzarek govorili su mu što će i kako svirati pa ga možemo čuti na gotovo svim pjesmama na albumu “Waiting for the Sun” i na trećini “The Soft Parade”. Za vrijeme snimanja “Waiting for the Sun” u pomoć su priskočila još dva basista: bivši član Kingsmena Kerry Magness odsvirao je bas u “The Unknown Soldier”, a jazzer Leroy Vinegar (surađivao s Chetom Bakerom i Vanom Morrisonom) dohvatio se akustičnog basa u “Spanish Caravan”.

Kada je Rotchild odlučio istražiti nove glazbene horizonte s albumom “The Soft Parade”, pozvao je Harveya Brooksa koji je svoju reputaciju izgradio svirajući s Bobom Dylanom. Šest pjesama, među kojima je i “Touch Me” bilo je sve što je Brooks snimio s The Doorsima. Nakon ovog izleta svirao je s Milesom Davisom na “Bitches Brew” i s Mamom Cass na “Dream a Little Dream of Me”.

Za “Morrison Hotel” ponovno je došlo do promjene basista. Kako kaže Densmore, ‘iako je Brooks vrhunski basist nisu ga zvali jer je ugođaj albuma bio posve drugačiji’. Pozvali su zato Raya Neopolitana koji je svirao na osam pjesama, ali i blues gitarista Lonniea Macka koji je šest žica zamijenio s četiri na “Roadhouse Blues” i “Maggie M’Gill”.

Na “L.A. Woman”, šestom i posljednjem albumu The Doorsa s Morrisonom, rastali su se s producentom Rotchildom čiju je ulogu preuzeo dotadašnji tehničar Bruce Botnick. Njegov izbor basista pao je na Jerrya Scheffa koji se baš nedavno u Las Vegasu pridružio slavnom TCB Bandu Elvisa Presleya. Dok se Kralj odmarao od turneje, Scheff je svirao s The Doorsima: od “The Changeling” preko “Love Her Madly” i “L.A. Woman” do “Riders on The Storm”.

Scheff je u jednom intervjuu otkrio da je tako dobro funkcionirao s članovima benda da su ga pozvali da im (p)ostane stalni basist i pravi član benda, no te je planove poremetila smrt Jima Morrisona. Nastavio je Scheff svirati na albumima “Other Voices” i “An American Prayer”, a kada bismo naveli baš sve basiste koji su svirali s The Doorsima nakon smrti Jima Morrisona – bilo bi ih dvadesetak.