Postoje pjesme koje završe zabranjene. Nekad je to zbog naslova ili teksta s neprimjerenim riječima, nekad zbog poruke koju šalju, a nekad samo zato jer su povezane s njihovim autorom ili izvođačem. Cenzura zna biti neumoljiva, ali što pomisliti kada zabranu emitiranja dobije – instrumental? A to se 1958. dogodilo gitaristu Linku Wrayu i njegovom uratku “Rumble”, jedinom instrumentalu u povijesti koji je dobio zabranu emitiranja.
Nakon Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države nastojale su izgraditi pristojno i kulturno društvo, zadržati komfor, a mladi su tražili slobodu i svoje mjesto pod suncem. Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća popularni su bili plesnjaci, a baš na jednom od njih kućni bend bio je Link Wray i njegovi Wraymeni. Domaćin ih je zamolio da zasviraju nekakvu ‘laganicu’, a kako Wray nije znao nijednu – izmislio ju je na licu mjesta.
Tri akorda, jednostavan ritam, ništa neobično za ono vrijeme, no instrumental je dobio posve originalnu notu kada je Linkov brat zabio mikrofon u pojačalo kako bi dobio puno masniji i puno glasniji zvuk. U dvorani je uslijedio šok, ali i “sveopće ludilo”, kako je to rekao Wray. Odsvirali su je 4-5 puta, a onda odlučili snimiti u studiju.
Ali snimiti “Rumble” u studijskim uvjetima pokazalo se teškom zadaćom i taj “prljavi” zvuk uspjeli su ponoviti tek iz trećeg pokušaja kada je Link olovkom probušio rupice na zvučnicima. I tako je 31. ožujka 1958. snimljena “Rumble”, rođena je nova boja zvuka, tzv. “fuzz” koji su kasnije prihvatili brojni gitaristi. Slušamo slavnu “Rumble”.
Premda je “Rumble” označila prekretnicu u glazbi, taj agresivni ‘fuzz’ zvuk poprilično je uzrujao mnoge ljude. Opisivali su je kao pjesmu koja potiče “maloljetničku delinkvenciju”, poziva na “obračun noževima” i unatoč činjenici da je instrumental, dakle nema teksta, bojali su se da će potaknuti mlade da se pobune protiv društvenih normi. Stoga je uslijedila zabrana emitiranja i “Rumble” je postao jedini instrumental zabranjen na američkim radio-postajama.
S vremenom je “Rumble” postala kultna stvar, neki će je povezati s rađanjem punka i heavy metala, a često ste je mogli čuti u jednako tako kultnim filmovima kao što je “Pakleni šund”. Malu zadovoljštinu dobila je 2018. kada je uvrštena u Kuću slavnih rock’n’rolla kao jedna od šest pjesma u tada novoosnovanoj kategoriji – najvažniji singlovi u povijesti rocka.