Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
Albumi Sticky Fingers Rolling Stonesa, III i IV Led Zeppelina i Machine Head Deep Purplea snimljeni su u istom studiju. No možda niste znali da je taj studio – u vlasništvu Rolling Stonesa – imao kotače.
Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, boravak u studiju velikim je rock bendovima oduzimao puno vremena i gomilao troškove. Dotadašnja praksa snimanja albuma uvelike se oslanjala na princip snimanja klasične glazbe: dođete u dvoranu i uživo snimite već uvježbano. Taj pomalo zastarjeli način rada počeo je kočiti bendove jer studio je sve češće postajao „igralište” gdje su mogli istraživati nove zvukove i nove tehnologije.
„Studijski zvuk” postao je definirajući što su zorno pokazali Pink Floyd, The Beatles i The Who sa svojim albumima, a imati vlastiti studio bila je stvar prestiža. Slično su razmišljali i Stonesi, samo je njihova ideja bila manje statična. Njihov menadžer Ian Stewart predložio je da se napravi Rolling Stones Mobile (RSM), odnosno vrhunski studio na kotačima. Trebao je biti pokretna kontrolna soba koju se može dovesti do željene lokacije koja bi tako „glumila” prostor za sviranje.
Premda ideja mobilnog studija nije bila nova (Abbey Road imao je vlastiti još od 1930. i njime su snimali orkestre u koncertnim dvoranama) studio na kotačima nije bio uobičajen za pop i rock svijet. Kao vozilo Stonesi su uzeli DAF F1600 Turbo, a kao prostor u kojem će smjestiti opremu baziranu na tonskom pultu Helios poslužio je običan kontejner za prijevoz tereta.
„Pokretni studio bio je prijelomni trenutak u tehnologiji snimanja albuma jer do tada su glazbenici bili vezani za klasično radno vrijeme studija. RSM im je dao slobodu snimanja bilo kada, bilo gdje i bez ograničenja”, kaže Jesse Moffatt iz National Music Centra.
Već 1970., RSM našao se na Jaggerovom imanju Stargroves – s velikim prostranim i akustičnim dvoranama – gdje je snimljena većina materijala s albuma Sticky Fingers. I kako je vrijeme prolazilo, ideja o pokretnoj kontrolnoj sobi pokazala se itekako isplativom jer su mnogi drugi izvođači koristili usluge RSM-a, većinom za snimanje live albuma: Queen, Santana, Dire Straits, Fleetwood Mac, Bad Company, Iron Maiden, Deep Purple, David Bowie, Bob Marley, Gary Moore, Lou Reed, The Animals, Whitesnake… Neko kratko vrijeme bio je i u New Yorku parkiran kod slavnog kluba CBGB gdje je snimao live nastupe Ramonesa, Patti Smith i drugih bendova, a bio je i u tadašnjem Sovjetskom Savezu (današnjoj Latviji) gdje je snimao balet.
Zahvaljujući klasiku Smoke on the Water grupe Deep Purple i stihovima „We all came out to Montreux / On the Lake Geneva shoreline / To make records with a mobile / We didn’t have much time … / We ended up at the Grand Hotel / It was empty cold and bare / But with the Rolling truck Stones thing just outside / Making our music there” jasno nam je da je i kamiončić bio ondje kada je 1972. u Montreuxu izbio požar na koncertu Franka Zappe i njegovih Mothers of Invention.
Ali nisu ga koristili samo glazbenici. Kako se Keith Richards prisjetio u svojoj biografiji – s obzirom da je takva vrsta vozila bila iznimno rijetka, iznajmljivali su ga BBC-ju i ITV-ju gdje je obavljao ulogu reportažnih kola.
RSM se od The Rolling Stonesa oprostio sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tehnologija je do tog trenutka toliko uznapredovala da je RMS postao zastarjeli komad opreme. Tijekom osamdesetih članovi Stonesa više su se posvetili solo projektima i kada su odlučili odustati od kolektivnog vlasništva nad RMS-om kupio ga je Bill Wyman. Pokrenuo je projekt AIMS (Ambition, Ideas, Motivation, Success) i besplatno snimio albume za 50 mladih engleskih bendova. Kada je i taj projekt 1988. završio, Chris Jagger (Mickov brat) snimio je u njemu 1993. posljednji album, a „The Mighty Mobile” – kako su svoj studio zvali članovi Stonesa – otišao je u mirovinu.
Od 2001. nalazi se na restauraciji u National Music Centru u Calgaryu.