Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Dana 5. lipnja 1975., Syd Barrett nenajavljeno se pojavio u studiju Abbey Road gdje su Pink Floyd snimali album “Wish You Were Here” i rasplakao Rogera Watersa.
Duh Syda Barretta već je lebdio iznad devetog albuma benda, nasljednika “The Dark Side of the Moon”: naslovna pjesma i epska “Shine On You Crazy Diamond” posvećene su nekadašnjem frontmenu koji je na samom početku glazbenog putovanja skupa s Watersom istraživao onaj samotni dio ljudske duše.
Međutim, njegovi psihički problemi, nestabilno ponašanje i ovisnosti postali su veliko opterećenje za bend, pa je kao zamjena doveden David Gilmour. Iako je Barrett bio glavna kreativna snaga na debi albumu “The Piper at the Gates of Dawn” iz 1967. godine, već je godinu dana kasnije njegov doprinos na “A Saucerful of Secrets” bio minimalan. Objavio je još dva solo albuma i praktički iščeznuo sa scene.
Peti lipnja 1975. bio je zanimljiv dan za Floyde: David Gilmour vjenčao se s (prvom) suprugom, a u studiju ih je čekao završni miks “Shine On You Crazy Diamond”. Odjednom im se pridružio nepoznati, podeblji muškarac izbrijane glave i obrva s plastičnom vrećicom u rukama. Rogeru Watersu nije bio poznat; Nicku Masonu također; Richard Wright mislio je da je to neki Watersov prijatelj; David Gilmour da je jedan od zaposlenika EMI-a.
Šok, nevjerica i neoposiva tuga zavladali su u studiju kada ga je Gilmour prepoznao i zbunjenim kolegama otkrio da je riječ o Sydu Barrettu kojeg do tog trenutka nisu vidjeli punih sedam godina. Wright je ispričao da je Syd izvadio četkicu za zube, prislonio je na zube i držao posve mirno dok je skakao gore-dolje pokušavajući ‘oprati’ ih. Netko ga je upitao kako je uspio toliko se udebljati pa mu je Syd odgovorio da kod kuće ima veliki hladnjak i da jede svinjske kotlete. Zatim je bendu ponudio svoje usluge, oni su mu pustili “Shine On” koja mu je na jedno uho ušla, na drugo izašla.
“Dvoje-troje ljudi je počelo plakati, a on je sjedio okolo i pričao nešto, ali bilo je jasno kao dan da nije posve svoj”, kazao je Storm Thorgerson, autor antologijskih naslovnica za bend. Bio je Syd i na Gilmourovom vjenčanju, no kako je iznenada došao tko zna otkuda, isto tako je iznenada i nestao tko zna kamo. Nakon tog dana nitko od članova benda nije ga vidio sve do njegove smrti 2006. godine.
Roger Waters bio je među onima koji su u studiju zaplakali kada su vidjeli Barretta, a poslušate li “Shine On You Crazy Diamond (Parts VI-IX)”, negdje nakon 12. minute čut ćete Wrighta kako svira refren pjesme “See Emily Play”.
David Gilmour često izvodi “Wish You Were Here” i “Shine On” i kako je sam rekao u dokumentarcu “Pink Floyd: The Story of Wish You Were Here” iz 2012., problem mu je odvojiti ih od Syda: “Iako je ‘Shine On’ posveta isključivo Sydu, ‘Wish You Were Here’ ima šire značenje, ali ne mogu je pjevati bez da ne pomislim na njega.”