Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.

Pjesme za 1. svibnja – Praznik rada

Prvog dana mjeseca svibnja obilježava se Međunarodni praznik rada, dan kada pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta obilježavaju sjećanje na svoja dostignuća i borbu za veća prava radnika.

“Svi drugi praznici su uglavnom vezani za sukobe i bitke kojima čovjek dokazuje svoje junaštvo nad drugim čovjekom, uz pobjede jedne zemlje nad drugom. Ali Praznik rada nije posvećen nijednom živom ili mrtvom čovjeku, nijednoj vjerskoj sljedbi, rasi ili naciji” otprilike je kazao Samuel Gompers, čelni čovjek Američke federacije rada na prijelazu 19. u 20. stoljeće.

Početkom 20. stoljeća, Praznik rada nije bio dan kada se (uglavnom) ne radi, već dan koji je bio prilika za okupljanje, demonstracije i djelovanje. Većinom su nam poznate priče o dugom, teškom i po život opasnom putu ka sindikalnom organiziranju, neljudskim uvjetima rada, nasilnim sukobima radnika i profita željnih poslodavaca, sudbinama vođa sindikata… Kako to obično biva u Sjedinjenim Američkim Državama, niti jedna društvena promjena ne može proći bez glazbe.

Pjesma je igrala važnu ulogu: neke od njih sokolile su ljude i pjevale o borbi za bolje radne uvjete, bolju plaću i život dostojan radnika, druge su govorile da – unatoč tome što teme o kojima govore prve skupine pjesama nisu ispunjene – ostaje ponos i zadovoljstvo na dobro obavljenom poslu, a treće su često slikovito opisivale epske borbe između radnika i šefova. Želite li dati otkaz u velikom stilu, Johnny Paycheck ima pravu pjesmu za vas.

Neke od najvažnijih, ali i najboljih pjesama tematski vezane za sindikat i radnički pokret napisao je Joe Hill, amerikanizirani Šveđanin koji se pridružio Sindikatu industrijskih radnika i vrlo brzo postao njegova istaknuta i prepoznatljiva figura. “Pjevaj i bori se!” bio je njegov moto, a jedna od njegovih najpoznatijih pjesama slavna je “Casey Jones“.

Kada su mu bile 33 godine, Joe Hill je u nikad do kraja razjašnjenim okolnostima optužen za ubojstvo i u studenom 1915. pogubljen. Mnogi smatraju da je čitav proces bio namješten kako bi mu se određena skupina ljudi osvetila za aktivnosti kojima se bavio, no njegove su pjesme, baš kao i život posvećen radnicima, od njega stvorile narodnog junaka. Njegove posljednje riječi bile su “Ne gubite vrijeme na oplakivanje, organizirajte se“…

Joe Hill je nakon smrti kremiran, a prema njegovoj posljednjoj želji, pepeo je raspoređen u 600 omotnica i poslan diljem svijeta kako bi se prosuo niz vjetar. I dok je većina omotnica svoj put završila 1916. i 1917. u SAD-u, Kanadi, Švedskoj, Australiji i Nikaragvi, posljednja od njih otkrivena je tek 1988. godine. “Zaglavila” je u američkoj pošti, istoj onoj u kojoj je 1970. – protivno odluci sindikata – pokrenuo osmodnevni štrajk koji je paralizirao Sjedinjene Američke Države do te mjere da su poštu raznosili pripadnici vojske i Nacionalne garde.