Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
U veljači 1980., grupa Pink Floyd krenula je na turneju promovirajući tada aktualno izdanje The Wall. Iako se službeno vodi u diskografiji benda, The Wall je oduvijek bio djelo Rogera Watersa zbog kojeg je pokojni Richard Wright tada napustio bend. Waters je autor većine pjesama, David Gilmour supotpisuje tri s tim da je Comfortably Numb upala na album kao demo snimka s Gilmourova solo prvijenca.
U svojoj samoj biti riječ je o konceptualnom albumu, gotovo rock-operi o mladiću Pinku (uvelike baziranom na samom Watersu), njegovim životnim traumama i pratećim halucinacijama koje na koncu dovode do otuđivanja od svijeta i ljudi.
Vratimo se na turneju: nije to bila turneja u klasičnom smislu: tijekom 16 mjeseci odsvirali su 31 koncert u četiri grada, u Los Angelesu, New Yorku, Londonu i Dortmundu), a da su se Floydovci pokolebali već nakon prvih minuta prvog koncerta, turneje vjerojatno ne bi ni bilo. Pri otvaranju s In the Flesh? silna su pirotehnička rješenja zapalila krovište dvorane i dok je bend dogurao do Empty Spaces, po publici je već padao pepeo.
Požar je ugašen i zapravo je taj incident bio jedini tehnički problem s kojim su se bili susreli što je uistinu neobično kada se uzme u obzir o kakvom je grandioznom projektu riječ. Puno prije nego što su pjesme za album uopće snimljene, Waters je kontaktirao animatora Geralda Scarfea i arhitekta Marka Fishera, starog znanca s prethodne turneje Floyda, prezentirao im svoje ideje i dao im zadatak da njegove vizije provedu u stvarnost, odnosno u najveću rock predstavu na svijetu.
„Oduvijek sam znao da će album biti projekt na više razina: prvo album, zatim koncerti u par gradova i onda film. Turneja je morala biti statična čisto zbog troškova putovanja čitave produkcije. Bila je svjetlosnim godinama ispred svega što je tada postojalo u rock’n’rollu, a nitko nije mogao ni zamisliti trud koji je uložen u sve to. Bilo je teško izvesti takav pothvat, no srećom imali smo drage ljude koji su nam pomogli”, kazao je Roger Waters.
Jedan od tih dragih ljudi bio je i već spomenuti Mark Fisher. Možda vam njegovo ime nije poznato, ali sve do smrti 2013., pozornice na kojima su nastupali Rolling Stonesi, U2, AC/DC, Madonna, Metallica, Peter Gabriel i mnogi drugi bile su njegova kreacija. Prvotna Fisherova zamisao bila je napraviti cirkuski šator dovoljno velik da se u njega može smjestiti cjelokupna pozornica sa zidom. Mnogi su tada govorili da je zbog kompleksnosti i glomaznosti čitavog projekta nemoguće poći na turneju, no Fisher smatra kako problem nije bio tehničke, već financijske prirode.
Tijekom prvog dijela koncerta ispred benda podizao se zid od 420 kartonskih cigala. Kada je bio dovršen, mjerio je desetak metara uvis i pedesetak u širinu skrivajući bend od pogleda publike. U drugom dijelu koncerta na njega su projicirane animacije Geralda Scarfea koje su postale prepoznatljivi i neodvojivi dio samog albuma. Na samom kraju, u velikom finalu, zid se ruši.
„Mislim da nitko nije imao blagog pojma što se odvija u Rogerovoj glavi. Kad smo prvi put čuli da želi podići zid i odijeliti bend od publike, svi smo u isti glas rekli: ‘Ti to nas zaje?avaš?’ Mislili smo da će publika podivljati ako ne vidi bend, da će nahrupiti prema pozornici i da će biti mrtvih”, prisjetio se Robbie Williams koji je bio zadužen za zvuk.
Nakon 1980. i 1981. trebalo je pričekati do 1990. i pada Berlinskog zida kada je Roger Waters praćen all-star postavom ponovno izveo The Wall. A 2010. poveo ga je na turneju koja je dva puta posjetila i Hrvatsku: 14. travnja 2011. u Areni Zagreb i 24. kolovoza 2013. na Poljudu u Splitu.