Vrsta žica koje ćete staviti na gitaru jedan je od onih elemenata koji itekako utječu na to kako će ona zvučati. Uz pravi i pravilno izabran komplet žica, čak i ‘obična’ akustična gitara može zvučati fantastično.
Naravno, ne možete uzeti sad bilo koje žice i staviti na bilo koju gitaru. Iako neiskusnom uhu (i oku) sve žice izgledaju isto ili slično, ipak postoje neke razlike. Klasične i akustične gitare izgledaju praktički isto, ali zbog različitog načina kako su konstruirane koriste različite vrste žica. Tako ćete za klasičnu gitaru odabrati ‘plastične’ (nylon), a za akustičnu metalne (steel) žice. Klasične gitare jednostavno ne mogu izdržati silu napinjanja i zatezanja metalnih žica, no ako ih ipak odlučite staviti na jednu – imat ćete sreće ukoliko vam se samo ‘bridge’ odigne od ploče; bolje i to nego da vam se iskrivi vrat.
Jedan od pojmova s kojim ćete se susresti kod izbora metalnih žica je ‘gauge‘, a to je ništa drugo do ‘debljina’. Gauge se mjeri u tisućitim dijelovima inča što znači da 13-gauge žica ima debljinu od 0.013 inča. Debljina žica najčešće se kreće od 0.010 do 0.059, a o njoj ovisi boja zvuka.
Tanje žice (light gauge) lakše su za sviranje i bolje za početnike koji još nemaju dovoljno snage u prstima, lakše ih je pritisnuti i ‘bendati’, a i manje opterećuju vrat gitare. Imate li neku staru akustičnu gitaru ili gitaru s ne baš posve ispravnim vratom, tanje žice uvijek su dobar izbor. S druge strane, tanje žice lakše pucaju, često uzrokuju i onaj ‘buzzing’ (osobito kod gitara koje imaju tzv. ‘low action’), a proizvode i nekako slabiji zvuk koji u pravilu i kraće traje.
Deblje žice (heavy gauge) praktički su suprotnost tanjima. Njima će se prikloniti iskusniji glazbenici kojima treba dovoljno glasan zvuk dužeg trajanja i čiji ih prsti mogu svirati bez problema. Jasno, i vrat gitare treba biti dovoljno čvrst da ih ‘izdrži’.
Iako svaki proizvođač žica ima svoju metodu označavanja koja može minimalno varirati, u tablici možete pronaći kako najčešće izgleda debljina žica: