Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
Ukulele se obično povezuje s glazbom s Havaja, no zapravo je instrument koji potječe iz Portugala, a na Havajsko otočje donijeli su ih portugalski imigranti s Madeire i Zelenortskih Otoka.
Postoji nekoliko različitih vrsta ukulelea, no tri najbitnije su sopran, concert i tenor. Uz njih tu su još minijaturni sopranino, bariton (što je zapravo gitara s četiri žice) i bas (što je zapravo pravi bas u nekakvom sabitom izdanju).
Podjela je orijentirana na veličinu i zvuk: sopran su male, imaju visok, veseo „zveckavi” zvuk i kada pomislite na ukulele – najvjerojatnije mislite na njih. Concert su ukulele srednje veličine s nešto više prostora za prste i nešto dubljeg i toplijeg zvuka, a tenor su još veće i još dubljeg zvuka. Naravno, ovo „dublje” treba uzeti s velikom rezervom, nijanse su u pitanju, nije razlika kao bas i gitara; jednostavno, veličina tijela instrumenta utječe na zvuk.
Gledamo li veličinu, sopran ukulele obično su veličine do 53cm, concert do 58cm, a tenor od 66cm. Sopran najčešće ima 12-15 polja, concert 15-18, a tenor 17-19. Niste li sigurni kakve ukulele imate, provjerite etiketu unutar samog instrumenta – najčešće ondje stoji oznaka (ili se slobodno javite pa riješimo dilemu).
Tri najčešće varijante ukulelea „štimaju se” kao gCEA, gdje je „g” žica – premda četvrta i po logici stvari trebala bi biti najdublja po visini tona – zapravo najviša. Takav način ugađanja zove se re-entrant i najčešće ćemo ga naći kod bendža i nekih južnoameričkih instrumenata. Prednost je što akordi u takvom štimu zvuče izuzetno lijepo, no ovaj plus ima i odgovarajući minus: sviranje melodije nešto je teže jer najdublji ton vam je zapravo treća žica.
Gledamo li puritanski i tradicionalno, drvo koje se koristi za izradu ukulelea
je mahagonij ili koa (koje se može naći samo na Havajima), no suvremeni
ukulele može biti napravljen od različitog materijala: drva, plastike, laminata…
Što se naziva dijelova tiče, ne razlikuju se od dijelova gitare. Ukulele ima GLAVU, VRAT i TIJELO. Na GLAVI ćemo naći MAŠINICE ZA UGAĐANJE (tzv. čivije) iz kojih idu žice preko KONJIĆA (koji mnogi pogrešno zovu gornja kobilica) sve do KOBILICE na drugom kraju smještene na DRŽAČU ZA ŽICE (žičnjaku). Dvanaesto polje u pravilu je točno na polovici udaljenosti od konjića do kobilice (nekada se zna dogoditi da nije tako i treba vidjeti predstavlja li problem ili ne).
S prednje strane VRATA nalazi se FRETBOARD koji se sastoji od metalnih pregrada tzv. PRAGOVA i POLJA između njih. Žice prelaze preko njih i kada je pritisnete prstom na određenom polju skraćujete njihovu duljinu i tako mijenjate visinu tona. VRAT se nadovezuje na TIJELO koje se sastoji od već spomenute KOBILICE koja kupi vibracije žica, šalje ih u šupljinu tijela gdje rezoniraju i onda kao zvuk izlaze van iz OTVORA. Oko OTVORA može se nalaziti dekorativni prsten (vijenac) koji se naziva rozeta.
A kad smo već napravili usporedbu s gitarom, kratko objašnjenje kako funkcionira ukulele u odnosu na gitaru:
1) Stavite kapodaster na peto polje gitare. Tonovi koji kapodaster pritišće su (odozgo prema dolje): A E C G D A.
2) Pravit ćemo se da gornje dvije žice ne postoje, pa nam ostaju samo tonovi G C E A. I samo zamislite da je ovaj G naštiman oktavu više. I to su ukulele: gCEA
3) Svirate li akorde na ukuleleu, svirate ih na identičan način kao što biste svirali akorde na gitari, samo što nemate dvije gornje žice i trebate voditi računa o tonalitetu. S kapodasterom na petom polju gitare, C-dur hvata se kao G-dur, no na ukuleleu hvatate samo treće polje na prvoj žici, ostale žice su prazne. Prstomet je identičan za sve akorde. Jednostavno zamislite da je konjić na ukuleleu kapodaster na petom polju gitare i to je to – sve je isto.
