“Sweet Home Alabama” grupe Lynyrd Skynyrd jedna je od onih pjesama za koje će se svi složiti da je klasik. Ne računamo li onaj F-dur koji se pojavi na par mjesta, samo su tri akorda u igri – D C i G – a uvod u pjesmu nešto je što veseli svakog gitarista.
Međutim, nije ovo tek obična pjesma s tri akorda, jer već se godinama lome koplja u kojem je tonalitetu pjesma, D ili G? Kada dođe vrijeme za solo svira li se on po D durskoj pentatonici ili po G durskoj pentatonici?
Promatramo li akorde zajedno, D, C i G odgovaraju G duru i progresija bi se mogla zapisati kao 5-4-1. No, pjesma počinje s D-durom i brojni gitaristi čuju D kao primarni akord, a kako je D peti ton u G ljestvici, peti modus je miksolidijski. To, pak, znači da bi progresija bila 1-b7-4 i da bi solo išao iz D miksolidijske pentatonike koja je identična G-dur ljestvici. Jedina je razlika koji ton odredite kao početni.
“Sweet Home Alabama” cijelo vrijeme balansira kao klackalica između D-dura i G-dura, a C-dur je njezina sredina, poput opičke iluzije gdje čas vidite jednu sliku, čas drugu, ovisi na što usmjerite fokus.
Naglasit ćemo i da Ed King, koautor pjesme i gitarist koji je odsvirao solo, pjesmu doživljava kao da je iz G-dura (barem je tako otkrio producent Al Cooper u knjizi “Backstage Passes & Backstabbing Bastards: Memoirs of a Rock’N’Roll Survivor”).