Tablature, tabs ili tabovi najlakši su, često i najčešći način kako gitaristi mogu zapisati melodiju, riff, frazu ili nešto četvrto. Najčešće se uz pomoć njih zapisuju rock, pop, country i blues pjesme, dok se notni zapis češće upotrebljava kod klasične glazbe, filmske glazbe i jazza.
Tablature ćete najčešće pronaći na internetu, ali i u službenim knjigama za gitaru (koje su češće točnije od onoga što možete pronaći na netu). Tablature su osmišljene za instrumente poput gitare i basa, jer tonovi na gitari nisu linearni kao, primjerice, na klaviru. Isti se ton može odsvirati na nekoliko mjesta, samo će mu ‘boja’ biti drugačija; iako je isti ton nije isto odsvirate li praznu H žicu ili četvrto polje na G žici. U notnom zapisu, uvijek je riječ o tonu H, dok vam tablature preciziraju točnu poziciju tog tona. Nedostatak tablatura je što vam ne pružaju informaciju o trajanju note, ritmu, dinamici (je li ton tiši ili glasniji, naglašen ili ne) i ostalom, stoga je potrebno prvo poslušati pjesmu.
Tablature se sastoje od šest paralelnih horizontalnih linija, svaka od njih predstavlja jednu žicu gitare. Na vrhu je prva, najtanja – e žica. Ispod nje je druga – H žica, zatim slijedi treća – G žica, pa četvrta – D žica, peta – A žica, a na samom dnu je najdeblja – E žica. Ako ste se dosad susreli s tablaturama, možda ste se zapitali zašto je najdeblja žica dolje, a najtanja gore, kada je na gitari najdeblja gornja, a najtanja donja? Zašto stoje naopako? Stavite gitaru u krilo tako da su žice okrenute prema gore i ako ih precrtate na papir – najdeblja će biti dolje, a najtanja gore.
Brojevi na svakoj liniji označavaju polje koje trebate pritisnuti. Broj 1 je prvo polje, broj 2 drugo i tako dalje. Stoji li na liniji 0, to znači da se svira prazna žica, stoji li oznaka X, ta se žica ne svira. Akordi se označavaju tako da se brojevi vertikalno slažu jedan ispod drugoga:
Uz ove osnove, postoje i simboli koje ćete često naći uz tablature. Spomenut ćemo najvažnije:
h = hammer on
p = pull off
/ = slide up
\ = slide down
b = bend
‘h’ je hammer on. Objasnit ćemo na primjeru. Stavite prst na drugo polje četvrte žice, trznite žicu i zatim drugim prstom pritisnete četvrto polje iste žice, ali je ovaj put ne trznete. Kao da zvuk drugog polja ‘prepišete’ zvukom četvrtog.
‘p’ je pull of, suprotno od hammer on. Jedan prst stavite na drugo polje G žice, a drugi na četvrto polje iste žice. Trznite žicu i čut ćete zvuk četvrtog polja. U tom trenutku maknite prst s četvrtog polja kako biste ‘oslobodili’ zvuk drugog. Nemojte samo podići prst s četvrtog polja, probajte ga povući prema dolje, kao da tim prstom trznete žicu.
Postoje dvije vrste slidea – up (prema naprijed, simbol je’/’) i down (prema nazad, simbol je ‘\’). Jednostavno, slide up znači da ćete pritisnuti četvrto polje na D žici, trznuti žicu i ne dižući prst sa žice odsklizati do šestog polja. Slide down je suprotan proces: pritisnut ćete šesto polje D žice, trznuti je i odsklizati do četvrtog polja.
Simbol za bend (ili bendanje) je ‘b’. Bendanje bi se moglo prevesti kao savijanje, zatezanje i najčešće ćete ga vidjeti i čuti kod rock i blues solaža. Stavite prst na peto polje G žice i ‘bendajte’ – gurajte prstom pritisnutu žicu prema gore – dok ne dobijete ton sedmog polja G žice. Dakle, ‘bendanjem’ na petom polju trebate dobiti ton sedmog polja; sedmo polje ne svirate.
U nekim tablaturama naći ćete oznake ‘full’ i ‘1/2’ kao naznaku koliko treba bendati, a to je povezano sa stepenima i polustepenima, što je jedna druga priča. Nju, kao i druge cake po pitanju tablatura i njihovih simbola ostavit ćemo za neki drugi put ili za same instrukcije i poduke .-)