Kapodaster (capo) je mali dodatak koji možemo usporediti sa štipaljkom. Pričvrsti se preko vrata gitare i pritisne sve žice na određenom polju. Njegova uloga je podići visinu tonova gitare, a da se pritom ne mora mijenjati način sviranja akorda.
Kada stavimo kapodaster, on zapravo radi isto što i kažiprst kod barre hvata – s time da nam je sad taj kažiprst slobodan. Možemo reći da kapodaster „skraćuje” vrat gitare i da gitara počinje od kapodastera pa nadalje.
Prema definiciji, akord (chord) je sazvučje triju ili više tonova i kao takav može se odsvirati na bilo kojem instrumentu, dok je hvat ili oblik (shape) karakterističan položaj ruke i prstiju na vratu gitare s kojim se ti akordi hvataju.
Recimo ovako: uhvatimo G dur i on zvuči kao G dur. Najdublji ton u tom akordu je ton G na trećem polju šeste žice po kojem je akord dobio ime. Sada stavimo kapodaster na drugo polje… Kapodaster nam sada glumi konjić i gitara „počinje” od njega; prazne žice, te prvo i drugo polje gitare jednostavno kao da ne postoje.
S obzirom na to da smo sve pomaknuli za dva polja, prazna žica sada je zapravo drugo polje, treće polje gitare sada je prvo (u odnosu na kapodaster), četvrto polje je drugo (u odnosu na kapodaster) i tako dalje…
Uhvatimo G dur… Međutim, sada isti oblik akorda G zvuči kao A dur. Zašto? Zato što nam je najdublji ton u tom akordu ton A koji se nalazi na petom polju šeste žice, odnosno trećem polju gledamo li od kapodastera.
Dakle, prsti sviraju isti oblik, ali cijela gitara zvuči dva polutona više. Kapodaster ne mijenja štim gitare; gitara i dalje ima isti redoslijed tonova žica (E–A–D–G–H–E), samo su svi tonovi podignuti za određeni broj polutonova.