Smiju li metalne žice na klasičnu gitaru?

Prvo i najvažnije: metalne žice ne idu na klasičnu gitaru koja je predviđena za plastične (najlonske) žice. Klasične gitare građene su drukčije od akustičnih, a najlonske žice stvaraju znatno manju napetost od metalnih. I zato – u pravilu – klasične gitare nemaju truss rod, metalnu šipku ugrađenu unutar vrata gitare kojoj je glavna uloga održavati pravilan oblik vrata i suprotstaviti se sili zatezanja žica.

Sila zatezanja metalnih žica može iskriviti vrat, oštetiti kobilicu ili gornju ploču, uzrokovati odljepljivanje dijelova gitare (u mom slučaju bridgea) i na druge načine trajno oštetiti instrument. Dodat ću da postoje posebne „metalne” žice za klasičnu gitaru i da, zvuče sjajno.

A što je s plastičnim žicama na akustičnoj gitari? Može, ali gitara bi nakon toga trebala na generalni setup (plastične žice su deblje, znaju „skliznuti” s vrata, pragovi znaju „zujati” i slično…). Fizički ih možete staviti, ali trebate znati da će zvuk biti tiši i manje jasan, gitara neće moći postići punu ljepotu tona za koju je dizajnirana.

Ako se pitate kako uopće staviti plastične žice na bridge akustične gitare, jer plastične žice nemaju onu kuglicu (ball-end) na kraju koja se zaglavi s bridge pinom, već se vežu za bridge – vjerovali ili ne, postoje ball-end plastične žice.

Jedan od pojmova s kojim ćete se susresti kod izbora metalnih žica je „gauge”, a to je ništa drugo do „debljina”. Gauge se mjeri u tisućitim dijelovima inča što znači da 13-gauge žica ima debljinu od 0.013 inča. Debljina žica najčešće se kreće od 0.010 do 0.059, a o njoj ovisi boja zvuka.

Tanje žice (light gauge) lakše su za sviranje i bolje za početnike koji još nemaju dovoljno snage u prstima, lakše ih je pritisnuti i ‘bendati’, a i manje opterećuju vrat gitare. Imate li neku staru akustičnu gitaru ili gitaru s ne baš posve ispravnim vratom, tanje žice uvijek su dobar izbor. S druge strane, tanje žice lakše pucaju, često uzrokuju i onaj „buzzing” (osobito kod gitara koje imaju tzv. „low action” odnosno žice su bliže fretboardu), a proizvode i nekako slabiji zvuk koji u pravilu i kraće traje.

Deblje žice (heavy gauge) praktički su suprotnost tanjima. Njima će se prikloniti iskusniji glazbenici kojima treba dovoljno glasan zvuk dužeg trajanja i čiji ih prsti mogu svirati bez problema. Jasno, i vrat gitare treba biti dovoljno čvrst da ih „izdrži”.

Iako svaki proizvođač žica ima svoju metodu označavanja koja može minimalno varirati, u tablici možete pronaći kako najčešće izgleda debljina žica: