Skrivena logika točkica na gitari

Na prvu bi se reklo da točkice na poljima gitare služe za lakše snalaženje po vratu instrumenta i to je točno, no postoji i manje poznata logika koja se krije iza većine njih.

U vrijeme kada sam učio svirati gitaru po jedna točkica bila je na petom, sedmom, devetom, a dvije točkice bile su na dvanaestom polju. Te dvije točkice na dvanaestom polju označavale su oktavu, odnosno davale su nam do znanja da od tog polja gitara kreće „ispočetka”, samo je oktavu viša: dvanaesto polje je oktavu više od iste „prazne” žice, trinaesto polje je isti ton kao i na prvom polju iste žice, samo je za oktavu viši.

Promatramo li bas žice na gitari – uzet ćemo kao primjer šestu, E žicu – doći ćemo do sljedeće logike: na petom polju šeste žice nalazi se ton A, četvrti ton u E ljestvici. Na sedmom polju nalazi se ton H koji je peti ton, a na devetom polju je C#, šesti ton. I bez puno truda otkrili smo gdje su uz E-dur tri najvažnija akorda u njegovom tonalitetu: uz E kao toniku (polaznu i završnu točku) znamo gdje je kvarta odnosno subdominanta (A), kvinta i dominanta (H) koja stvara napetost i traži razrješenje nazad na toniku. A C# je prirodni mol u E-dur tonalitetu.

Ista logika vrijedi i za petu (A) i četvrtu (D) žicu: na A žici to su tonovi D, E i F#, a na D žici G, A i H. Znate li barre hvatove i držite se ove logike, tehnički možete odsvirati velik broj jednostavnih pjesama.

U zadnje vrijeme postoje gitare s točkicom i na trećem polju, no slijedimo li prethodnu logiku njezina je uloga očigledno ili dekorativna ili služi za lakše snalaženje.