„Nemam sluha” – najveći mit koji sprječava ljude da nauče svirati

„Nemam ti ja sluha za to” najlakši je izgovor za ne uzeti gitaru ili ukulele – zapravo bilo koji instrument – u ruke.

Kada netko priča o sluhu, to može značiti dvije stvari: fizičku mogućnosti da se nešto čuje i mogućnost stvaranja uhu ugodne glazbe. „Ostao sam bez sluha” znači da više ne čujete, a „Pjevam bez sluha” znači da pjevate falš. Kada ljudi kažu da nemaju sluha, najčešće misle na to kako teško prepoznaju je li ton viši ili niži, kako ne mogu ponoviti melodiju koju čuju ili ne osjećaju sigurnost pri pjevanju.

Sluh nije osobina koju imate ili nemate. Kod većine ljudi razvija se kroz slušanje, vježbu i iskustvo, ali ako čujete Dopplerov efekt kada pored vas prolazi vozilo hitne pomoći ili čujete promjenu u obrtajima motora kada treba promijeniti brzinu – rekao bih da imate sluha. To što ne čujete da muha zuji u F tonalitetu, da pčela zuji u C tonalitetu i da je kod većine vodokotlića povlačenje vode u Es tonalitetu nije osobito velik problem.

Kada krenete svirati, sluh se počinje prirodno razvijati i s vremenom sve lakše i brže prepoznajete kada nešto zvuči loše ili dobro, kada je instrument raštiman ili kada neki akord nije pravilno odsviran. Kao i kod mnogih drugih stvari u životu, ne dolazimo svi na svijet s identičnim predispozicijama tako da netko u startu ima bolji sluh, a netko slabiji.

I uvijek imajte na umu da iako su sviranje i pjevanje povezane vještine – nisu isto. Mnogi vrhunski gitaristi nisu vrhunski pjevači i obratno. Možete naučiti svirati i postati sjajan instrumentalist čak i ako nemate želju za pjevanjem.