Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina
Standardni štim gitare (E-A-D-G-H-E) rezultat je povijesnog razvoja i kompromisa. Ovakav raspored omogućuje lako hvatanje osnovnih i složenih akorda na relativno malenom prostoru vrata gitare.
Većina žica međusobno je udaljena za interval čiste kvarte (E u A, A u D, D u G) što pruža logičan i simetričan raspored tonova, a iznimka je samo prijelaz s G na H koji je udaljen za veliku tercu. U prijevodu: sve žice štimaju se na petom polju žice iznad, osim H koja se štima na četvrtom. Da H žica slijedi istu logiku standardni štim gitare bio bi E-A-D-G-C-F. Iza odgovora na pitanje zašto je tome tako ne krije se nikakav misterij: spuštanje H žice za pola tona kompromisno je rješenje kako bi se lakše mogli hvatati akordi: geometrija hvatova postaje jednostavnija i nema neprirodnog rastezanja prstiju.
Kada krenete učiti svirati gitaru, vrlo brzo će vas zbuniti problematika naziva druge žice i tona općenito. Mi je zovemo H, a neke države – među kojima su SAD i Velika Britanija – zovu je B. A u biti je riječ o istom tonu.
Uobičajeni štim mi ćemo zapisati kao E-A-D-G-H-E, dok će u SAD-u biti zapisan kao E-A-D-G-B-E. Zašto je tome tako? Kao i uvijek, zbog tradicije: veliki europski skladatelji pisali su H, a možemo objasniti i uz pomoć klavira.
Na klaviru, C-dur je jedini dur koji ima samo bijele tipke (nema povisilica i snizilica, samo prirodni tonovi) i naša glavna ljestvica glasi C D E F G A H C. Amerikanci pak ljestvicu računaju od tona A koji je najvažniji ton. On titra na 440Hz, po njemu se štimaju svi instrumenti i on je standard. I to je dogovorena praksa, kao što litra vode ima jedan kilogram.
Ako zapišemo tu glavnu ljestvicu od tona A dobit ćemo A H C D E F G A, no puno je logičnije da glasi A B C D E F G A kao prava glazbena abeceda. I iz tog razloga, ton H označava se kao B.
Što za sobom povlači novi „problem”: mi sniženi ton H zovemo i pišemo kao B, a Amerikanci svoj sniženi B zovu „B flat” i pišu kao Bb, B sa snizilicom. I često se dogodi da kada u pjesmi vidite samo B, morate pogledati njegov međuodnos s drugim akordima da biste znali je li naš B ili naš H zapisan po američki.
E sad… Nekada davno gitara je uz violinu bila „vražji instrument” i to „štimanje” H žice kao da ide u prilog tom razmišljanju. Kada bismo nacrtali krug, podijelili ga na 12 tonova ljestvice poput brojčanika sata i povezali prazne žice redoslijedom od najdublje prema najvišoj, dobili bismo – pentagram! A to otvara neka pitanja kojih ne bi bilo da se H žica „štima” normalno .-)