Koliko vremena treba da naučite svirati gitaru?

Kada krenete učiti svirati gitaru, dobit ćete jako puno informacija odjednom. Morate misliti na puno različitih stvari istovremeno, slično kao kod vožnje automobila. Ne možete samo jedan sat učiti okretati volan, drugi sat pritiskati papučice, treći mijenjati brzine, četvrti pratiti retrovizore i peti davati žmigavac; sve te radnje moraju se spojiti u jednu da bi se vozilo pokrenulo.

Isto je i kod sviranja gitare: morate paziti na lijevu ruku, desnu ruku, ritam, tempo, čitati tekst pjesme, gledati koji su akordi plus još „sto” kojekakvih sitnica. Mnogi odustanu jer im se čini da se većinu vremena na početku ne događa ništa, nema rezultata.

Zamislite da se pripremate za maraton i unajmite privatnog trenera. Recimo da vam treba godinu dana da možete otrčati tih 42 kilometara i 195 metara. Mjesec dana priprema, pa dva, tri, četiri – vrijeme ide, a vi i dalje ne možete otrčati maraton. Uložili ste vrijeme – u krajnjoj liniji i novac – a zauzvrat još uvijek niste dobili ništa. I što sad? Odustati ili nastaviti?

Vratimo li se na gitaru, prosjek je ovakav ako ste početnik: potrebno je šest mjeseci da prosvirate i počnete se snalaziti po instrumentu, nakon godinu dana postajete početnik, a nakon dvije godine (otprilike 60-ak sati) moći ćete sa samopouzdanjem reći da znate svirati. Koliko ćete daleko dogurati dalje ovisi jedino o vašim željama i uloženom vremenu.

Proces učenja sviranja bilo kojeg glazbenog instrumenta zna zavarati. Napredak zna biti spor i polagan, a onda se samo jednog dana probudite i znate svirati. Taj trenutak dolazi naglo i odjednom. Samo ne treba odustati kada svirka postane spora i polagana – u jednom će se trenutku dogoditi ogroman skok.

Ne trebate svakoga dana sjediti i vježbati satima, osim ako vam je cilj nije biti koncertni profesionalac u svijetu klasične gitare. Za većinu drugih gitarista koji žele svirati „za svoju dušu” dovoljno je prosviruckati 5-20 minuta dnevno. Pet minuta koncentriranog sviruckanja iz gušta vrijedi puno više od sat vremena frustrirajućih vježbi. Možete gitaru ostaviti i na vidljivom mjestu, na dohvat ruke, pa svaki put kad imate “praznog hoda” malo nešto zasvirate tek tako… Bolje je vježbati češće, ali kraće, pokazalo se da mozak tako najbolje uči.

Nužno je vježbati svakodnevno: nemojte vježbanje sviranja uspoređivati s treninzima tenisa koje imate jednom/dvaput tjedno na terenu.

Imajte na umu da je na početku naglasak na progres, na napredak, a ne na rezultat. Svatko od nas uči drukčijim tempom, drukčijom brzinom i na drukčiji način tako da nema smisla uspoređivati se s drugima. Svatko od nas ima jače strane i slabe točke. Svi zapnu negdje: nekome su slabe točke ritam, nekome slaganje prstiju i izmjena akorda, nekome držanje trzalice, nekome C-dur, a većini F-dur. Vjerovali ili ne, BB King jednom je rekao da mu je najteže svirati akorde.

Ono čega se držim od samih početaka: nikada vas neću tjerati da svirate ono što ne želite. Većinu osnovnih stvari objasnit ću vam na primjeru pjesama koje volite i želite svirati. Kao što rekoh, svatko od nas je drukčiji, s drukčijim motivima i ukusima, a cilj je naučiti vas svirati s razumijevanjem, naučiti da se možete samostalno snaći s pojmovima vezanim za gitaru i da dalje možete sami.

Većina početnika uplaši se da odmah mora biti na profesionalnoj razini – ne mora. Tko vam brani baviti se sportom do one mjere koja vam odgovara i do koje ste sposobni? Da biste došli do profesionalne razine potrebno je jako puno rada, truda, odricanja, vremena plus možda i fizičke predispozicije i faktor sreće. Ne postoji opcija „Kako otići spavati i probuditi se nabildan”, a što se sviranja tiče – apsolutno svi imaju predispozicije doseći onu razinu koja im odgovara, u kojoj se osjećaju ugodno te koja ih veseli i ispunjava.

Nemojte zaboraviti da nema apsolutno nikakve razlike između vas i velikih glazbenika na početku karijere: susretali su se s istim problemima, istim dilemama, samo što su oni u jednom trenutku dobili ili stvorili luksuz da većinu dana mogu prčkati po gitari. Nekima se taj rizik isplatio, nekima nije. Slično kao u nogometu: uzevši u obzir koliko ga ljudi diljem svijeta igra (oko 250 milijuna), broj profesionalaca strahovito je malen (oko 130 tisuća), tek 0,052 posto.