Jedno je poznavati kako se hvata koji akord pojedinačno, no potrebno je poprilično vještine spojiti dva akorda u jednu tečnu cjelinu bez zastajkivanja i nepotrebnih pauza između prijelaza iz akorda u akord.
Postoje različite tehnike i metode kako uvježbavati prijelaze, no osnovno je polazište tzv. ‘minimum movement principle‘, načelo što manje pokreta između akorda.
Nije nam u cilju podizati sve prste iz jednog akorda da bismo ih ponovno slagali u novi akord: svako podizanje prstiju usporava izmjenu akorda. U prijevodu: što manje prstiju pomičete, izmjena akorda bit će brža. Uzmite kao primjer Am i C, samo jedan prst (prstenjak) čini razliku, jedino on ‘šeta’.
Kažiprst drži pritisnuto prvo polje druge žice, srednji prst drugo polje četvrte žice, a prstenjak u Am pritišće drugo polje treće žice, dok u C pritišće treće polje pete žice. Uhvatite Am i vježbajte prijelaze iz A-mola u C-dur pomičući SAMO prstenjak, neka kažiprst i srednji prst stoje na mjestu.