Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Dok su bili najveći rock bend na svijetu, Led Zeppelin imali su ružnu naviku potpisivati tuđe pjesme kao svoje. Rjeđe su te situacije bile bezazlene, poput “Trampled Under Foot” ili “The Lemon Song” koje se mogu povezati s Robertom Johnsonom, a znatno češće bile su lopovluk kao u slučaju “Dazed and Confused” čiji je autor Jake Holmes.
“Whole Lotta Love”, “Bring It On Home”, “When the Leevee Breaks”, “In My Time of Dying” i brojne druge pjesme potpisane su kao autorske, iako to zapravo nisu. Ali jedna kontroverza nešto je luđa od svih ostalih.
Dok su snimali album “IV”, u posjeti im je došao Ian Stewart, poznatiji pod nadimkom Stu, jedan od suosnivača Rolling Stonesa. Bio je sjajan pijanist, pa su malo zasvirali, a tu je improvizaciju bend spremio u “trezor”.
Kada je došlo vrijeme za album “Physical Graffiti”, izvukli su tu pjesmu, dali joj pravo ime, “Boogie with Stu”, a Robert Plant je svoju vokalnu dionicu bazirao na klasiku Ritchieja Valensa, “Ooh, My Head”. Bend je u međuvremenu doznao da Valensova mama ne može doći do tantijema preminulog sina i kako bi joj na neki način pomogli – potpisali su Mrs. Valens među autore pjesme.
Rijedak čin velikodušnosti – “odavanje oriznanja Ritchiejevoj majci koja nije dobila ni novčića od hitova svog sina”, kako je to rekao Jimmy Page – na kraju je polučio kontra-efekt: Valensovi publisheri tužili su Zeppeline zbog kršenja autorskih prava.