John Lennon ostavio je neizbrisiv trag u popularnoj glazbi i kulturi, a ponekad se priznanje za sve što je napravio može pronaći na doista neočekivanom mjestu – na Kubi postoji njegov spomenik.
Vratimo li se u prošlost, neće nas iznenaditi da je glazba Beatlesa bila zabranjena na komunističkom otoku, uostalom kao i sve što je ’60-ih i ’70-ih dolazilo s „trulog Zapada”. Komunističke su vlasti zapadnjačku glazbu doživljavali kao „ideologiju diverzionizma” i kao preveliki američki utjecaj. Mladi Kubanci, zainteresirani kulturnom revolucijom koja se događala u SAD-u i u Europi, morali su krijumčariti ploče Beatlesa i slušati ih poskrivečki kako bi osjetili samo djelić onoga što se događalo.
A onda, 20 godina nakon Lennonove smrti, točno na dan njegova ubojstva, 8. prosinca 2000., Fidel Castro napravio je zaokret od 180 stupnjeva: Lennonova glazba više nije bila zabranjena, a slavni je Beatle dobio status heroja. U parku je postavljena brončana skulptura, prikazan je i dokumentarac o njemu (autor je osobni Castrov snimatelj), a čak je organizirao i koncert Lennonu u čast.
Kubanske novine Granma, službeno glasilo Komunističke partije, godinu dana ranije stavile su Lennona među najutjecajnije osobe 20. stoljeća skupa s Fidelom Castrom, Vladimirom Putinom i Ernestom Che Guevarom. Na samom otvaranju spomenika naglašeno je da se Lennona želi „integrirati u društvo koje dijeli iste vrijednosti i cijeni njegov kulturni doprinos.”
Za Castra, Lennon je bio sanjar, vizionar: „I ja dijelim njegov san. I ja sam sanjar koji je vidio svoje snove kako se ostvaruju”, rekao je Castro. Dodajmo ovome i staru političku „neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj” jer ne smijemo zaboraviti da su Lennona pred kraj života itekako „mučile” američke vlasti oko vize, drugih papira, a ponajviše zbog radikalnih stavova po pitanju Vijetnamskog rata i otvorenog protivljenja predsjedniku Richardu Nixonu i njegovoj administraciji. Tako da je Lennon na Kubi zapravo istovremeno i buntovnik i žrtva.
I zato na jednoj klupici u parku u Havani sjedi brončani John Lennon u prirodnoj veličini. Autor je kubanski umjetnik José Villa, a u podnožju klupe nalazi se španjolski prepjev stiha pjesme Imagine: „Dirás que soy un soñador pero no soy el único” odnosno „You may say I’m a dreamer, but I’m not the only one”.
Skulptura je najčešće bez prepoznatljivih naočala koje je Lennon nosio – ukradene su nemali broj puta – no zanimljivo je da tijekom dana na obližnjoj klupi sjedi čuvar kod kojega je jedan par naočala. Želite li sjesti pored Lennona i fotografirati se, stavit će mu ih na lice ukoliko zatražite.
Iako Kubanci danas Beatlese slušaju bez straha, prilikom otkrivanja spomenika, jedan je lokalni hippie pokazao kvrgu na glavi koju je zaradio kao klinac dok je tajno uživao u njihovoj glazbi. Naime, kako je rekao, ideologiji vjeran otac razbio mu je gitaru o glavu.