Jimmie Nicol: bio je Beatle samo trinaest dana

Bio je bubnjar. Bio je član Beatlesa. A opet, nikada nije postao slavan kao njegove kolege iz benda. I ne, ovo nije priča o Peteu Bestu.

Pitate li nekoga da vam nabroji bubnjare Beatlesa, površni poznavatelji reći će „Bubnjare? Pa zar nisu imali samo Ringa?” Oni upućeniji prisjetit će se samih početaka i Petea Besta, netko možda ode još dalje u prošlost kada Beatlesi još nisu bili Beatlesi te izvuče imena poput Thomasa Moorea, Johnnyja Hutchinsona, Normana Chapmana, Kena Browna, Colina Hantona… Lukavci će nizu dodati i Paula McCartneyja, no hoće li se itko sjetiti momka po imenu Jimmie Nicol?

U lipnju 1964., Beatlemania je bila na vrhuncu i bend se pripremao za prvu svjetsku turneju, i to po Danskoj, Nizozemskoj, Hong Kongu, Australiji i Novom Zelandu. Trećeg lipnja, dan prije puta, Ringo Starr kolabirao je tijekom promotivnog fotografiranja i završio u bolnici s upaljenim krajnicima. Menadžer Brian Epstein shvatio je kakva se (financijska) katastrofa sprema ukoliko se Ringu ne pronađe zamjena jer sobe u hotelima već su rezervirane, dvorane unajmljene, a ulaznice se prodaju kao lude.

Kako pronaći dostojnu zamjenu u tako kratkom roku i kako nagovoriti Paula McCartneyja, Johna Lennona i Georgea Harrisona da na turneju pođu sa zamjenskim bubnjarom? McCartney i Lennon su se složili, Harrisona je trebalo nagovarati jer, kako je rekao, „ako nema Ringa, to onda nisu Beatlesi”

Ipak, zamjena je pronađena u liku 24-godišnjeg Jimmieja Nicola. Njegovo studijsko bubnjanje dojmilo se Epsteina, a McCartneyju je bio poznat sa svirki s Georgiejem Fameom i njegovim The Blue Flames. Nakon audicije gdje je odsvirao šest pjesama, Nicol je postao član Beatlesa, dobio je pripadajuću frizuru i rečeno mu je da spakira stvari jer sutra putuje za Dansku.

Trinaest je dana bio Beatle, odsvirao osam koncerata i uživao u popularnosti: „Dan prije nego što sam postao član Beatlesa nijedna me djevojka nije htjela ni pogledati. Dan poslije, kada se vozim u limuzini s Paulom McCartneyem i Johnom Lennonom, sve umiru od želje da me dotaknu”, prisjetio se Nicol. Kada su ga starosjedioci u bendu pitali kako se nosi s pritiskom, odgovorio bi: „Ide nabolje”. Kasnije su tu frazu McCartney i Lennon pretvorili u pjesmu Getting Better i objavili je na Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band.

Ringo se za bubnjeve vratio 14. lipnja u Melbournu, a dan kasnije Nicol je dao posljednji intervju kao član Beatlesa, sjeo u avion i vratio se kući nakon čega mu je život krenuo silaznom putanjom. Svu je zaradu uložio u svoja dva fusion rock i jazz benda koja su neslavno propala, supruga se razvela od njega, udaljio se od sina i neko vrijeme živio u maminom podrumu. Mediji, koji su ga sve donedavno dizali u nebesa, sada su se s užitkom naslađivali. Priču da je bankrotirao pročitao je i Paul McCartney pa je zamolio Petera Ashera iz pop dvojca Peter and Gordon da im Jimmie bude bubnjar na turneji.

Neko je vrijeme bio s njima, a zatim opet nezaposlen i bez novca. Kada mu je 1965. godine švedska instrumentalna grupa The Spotnicks ponudila angažman, prihvatio je objeručke. Navodno je u jednom trenutku zaglavio s drogama i dok je s bendom bio u Meksiku, jednostavno se pokupio i otišao; nestao ne rekavši nikome ni riječi.

U javnosti se ponovno pojavio tek 1984. u Amsterdamu na susretu fanova Beatlesa. Ondje je popričao s organizatorom rekavši mu da mu se činilo kako je mogao biti bolji bubnjar Beatlesa od Ringa, ali da su ga svi na neki način kočili. To što je bio član Beatlesa, dodao je, bilo je i blagoslov i prokletstvo: blagoslov jer su svi sad znali za njega, no bio je uvjeren da ga je baš zbog te kratke epizode Brian Epstein stavio na crnu listu onemogućivši mu bilo kakav daljnji glazbeni rast.

Što je s njim bilo dalje, nitko sa sigurnošću ne zna: 1988. stigla je vijest da je preminuo. U listopadu 2005. Daily Mail objavio je članak da je nekadašnji bubnjar Beatlesa živ i zdrav, te da živi u Londonu. Posljednji put u javnosti viđen je pet-šest godina kasnije.