Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.

Hotel California: najpoznatiji hotel na svijetu

Prije četrdesetak godina, grupa Eagles objavila je album “Hotel California” s istoimenom pjesmom. Koristeći termin kao metaforu za cjelokupno stanje nacije, autori pjesme (Don Felder, Don Henley i Glenn Frey) dotakli su se raznih tema počevši od nevinosti (i gubitku iste), opasnostima i zavodljivošću druge strane slave kao što su krhke ljubavne veze, razvodi braka i gubitak one prave, iskrene ljubavi, opčinjenost novcem, moći, iskvarenošću cjelokupne glazbene produkcije i slično.

Cijeli album bio je zamišljen kao konceptualan, s pričom o materijalizmu, uspjehu i prolaznosti slave što je jasno vidljivo iz naslova samih pjesama na albumu: “New Kid In Town”, “Life In A Fast Lane”, “Wasted Time”, “The Last Resort”…

Don Henley rekao je jednom prigodom: “Hotel California naše je viđenje života na visokoj nozi u Los Angelesu” što je nadopunio Glen Frey riječima kako sama pjesma kopa ispod površine uspjeha, te predstavlja tamnu stranu Raja. Los Angeles uzet je kao primjer raskrinkavanja ‘kalifornijskog mita’ (jer ono što se ondje dogodi ubrzo se odrazi na cijele SAD), no taj mikrokozmos postao je odjednom ujedno i makrokozmos. Tijekom godina rasle su teorije o značenju pjesme, stoga je red objasniti najvažnije od njih.

Hotel California uistinu postoji i nalazi se u blizini gradića Todos Santos i premda je u blizini i crkva s koje se čuju zvona u pjesmi, ovaj hotel nije hotel iz pjesme. Jedino što ih veže jest ime, dok je građevina koja predstavlja hotel na omotu albuma, hotel na Beverly Hillsu imena Pink Palace.

Nakon što odbacimo teorije o pjesmi kao metafori za rak, kanibalizam, tajnu CIA-inu bazu za ispitivanje stranih špijuna, javnu kuću, pismu samoubojice, tribute za Janis Joplin i mentalnu ustanovu (premda i ove teorije mogu savršeno funkcionirati), ostaju nam tri najintrigantnija razmišljanja o značenju pjesme.

Krećemo u esej započevši priču o pjesmi kao metafori o kokainskoj i heroinskoj ovisnosti: Hotel California je, zapravo, mjesto zvano Mayflower, pravi mali grad od kamp-kućica smješten u bespućima Iowe, odsječen od svijeta, a istovremeno svijet za sebe, gdje bi se osobe, koje su se našle unutar njezinih zidina, prepuštale nesputanim užicima svih vrsta. Mayflower je “Shimmering light” (svjetlo koje svijetli u mraku) iz stihova prve kitice, a svakoga tko odluči ondje prenoćiti (“Stop for the night”) pozdravila bi dama po imenu Sarah Everhart (‘She’ u pjesmi) koja ima jako mnogo prijatelja (“Pretty boys that she calls ‘friends'”), no običnim smrtnicima poznatijih pod imenom narko-dileri.

Ulaskom u Mayflower, ugledali biste hrpu razuzdanih likova kako “plešu” (Dancing in the courtyard). Ples je uključivao rekvizite kao što su upaljači, žlice, žileti, igle… Captain je jedan od najvećih ondašnjih dilera tabletama amfetamina – Erik Clark, a ukoliko želite zaplesati s ostalima, on je taj kojeg ćete zvati da vam to i omogući. “The Beast” je, u ovom slučaju, ovisnost koju je nemoguće ubiti, premda se ubadali sa “Steely knives” (tj, iglama) koliko god hoćete. I da, colitas iz prve kitice pjesme je marihuana, a što se savršeno uklapa u ovu teoriju, a pogotovu njezin “warm smell”…

Jedna od najuvjerljivijih teorija o značenju pjesme jest ona da pjesma zapravo govori o sotonizmu. Puno je, ali zaista puno indicija koje ostavljaju dovoljno prostora da se pjesma protumači na ovaj način. Pođimo redom, počevši od samog imena grupe Eagles. Ukoliko slova u nazivu poredamo drukčije (i pridodamo ‘the’), dobit ćemo riječi “Gales Heet”, tj. sotonskim rječnikom rečeno “Gales Of Heet”, iliti po naški – vjetrovi pakla.

Prije nego prošetamo ‘sotonskim’ stihovima pjesme, potrebno je znati par stvarnih činjenica: jedna stara crkva u Kaliforniji napuštena je 1969., a u nju se zatim uselila Sotonistička crkva (Church of Satan, osnovana 1954.) pod vodstvom njihovog Visokog svećenika Antona LeVeye. Iste godine, LeVey piše krucijalno djelo sotonizma “The Satanic Bible”, navodno upravo u toj crkvi.

I sad dolazimo do knjižice i omota albuma “Hotel California” koji skrivaju neke svoje tajne. Na poleđinskoj slici albuma vidimo članove benda u dvorištu nekakve hacijende i oko njih razne ljude koji piju, plešu i zabavljaju se, potpuno nesvjesni zamućene figure koja stoji (ili je u prolazu) na srednjem prozoru. Ta zamućena figura je, nitko drugi, doli Anton LeVey – Visoki svećenik Sotonističke crkve. A njegove raširene ruke pozivaju posve nesvjesne ljude koji su zalutali u vražju kuću, baš kao što govore stihovi pjesme.

Nadalje, na fotografiji unutar knjižice vidi se isto to, sada napušteno dvorište, s jednom prilikom odjevenom u plavo i naslonjeno na metlu, točno ispod mjesta gdje se na prethodno spomenutoj slici navodno ukazao LeVey. Duh je to žrtve (Elmer McCurdy mu je bilo ime) sotonističkog obreda kojeg je Gospodaru Tame poslao LeVey osobno (urbana legenda kaže da se službeni fotografi grupe David Alexander i John Kosh kunu kako u vrijeme fotografiranja ondje nije bilo nikoga).

Međutim, kakve veze ima Sotonistička crkva i naslov pjesme? Pa, uistinu zanimljivo i nadasve istinito, kalifornijski ogranak Church of Satan registriran je, zbog očite problematike koje ime sekte sa sobom povlači kao – vjerovali ili ne – Hotel California!

Sad obratimo pažnju na tekst pjesme: Koji god stih naveli, naći ćemo poveznicu sa sotonizmom. Npr. “We haven’t had the spirit here since 1969.” podsjeća na godinu osnivanja Crkve, “Master” u pjesmi je LeVey, “Wine” kao krv Kristova, “They stab it with their steely knives, but they just can’t kill the Beast”, govori kako je Sotonina (The Beast) moć trajna i neuništiva, a s obzirom da biti član takve crkve nije nešto s čim se treba hvaliti, sljedbenici sotonizma primorani su izmišljati kojekakve laži kako bi prikrili svoj kult, pa stoga i stih “What a nice surprise, bring your alibis”.

Nadalje, poznato je kako sotonisti polažu neku vrst zakletve koja ih obvezuje, ma koliko to glupo zvučalo, i poslije njihove smrti (a vezano uz zemaljski svijet, znano je da iz tajnih organizacija bježanja nema), što nas dovodi do stihova “You can check out at any time you like, but you can never leave” i “We are all just prisoners here of our own device”.

Cijela pjesma bi u tom slučaju govorila o mrtvom čovjeku koji mora odlučiti hoće li poći u Pakao ili u Raj (svjetlo u mraku bi bio Raj), no Sotona igra svoju igru i vodi ga u posljednje iskušenje uputivši ga u Hotel Californiju, mjesto nesputanih užitaka s kobnim završetkom – tko u Hotel uđe, može izaći, ali duša zauvijek ostaje kod Nečastivog.

Glen Frey je, izritiran stalnim pitanjima o značenju pjesme, odgovorio da ona nema značenje, da je poput epizode “Zone Sumraka” gdje se skače s jedne teme na drugu. Međutim, postoji jedna epizoda “Zone Sumraka” koja govori o umornom putniku izgubljenom u noći koji pronađe mjesto za prespavati, no u toj kući u kojoj je odsjeo počinju se događati čudne i neobjašnjive stvari što na kraju završi njegovom smrću na način da ga kult koji ondje boravi prinese kao žrtvu svom gospodaru. Lako je zbrojiti dva i dva.

No, što je s refrenom pjesme “Welcome to the Hotel California, Such a lovely place”? Ako znamo da je Hotel California zapravo Church of Satan, kojem sotonisti to ne bi bilo “Lovely place”? Jasno, bilo koji stih bi se mogao protumačiti povezujući sa sotonizmom.

A širenju ove priče svakako je pomogla izjava managera grupe Larryja Saltera za Tribune Herald u veljači 1982. gdje je rekao kako su članovi benda bili (i još uvijek jesu) sotonisti. Naslovi nekih pjesma The Eaglesa (“Have A Good Day In Hell” primjerice) i naslov posljednjeg albuma (“Hell Freezes Over”) također ne odmažu širenju povezanosti.

Posljednja teorija je upravo ona koju smo spomenuli na početku, ocrtavanje stanja nacije kako na mikrorazini, tako i na makrorazini. Ova teorija doima se najuvjerljivijom s obzirom na povijest grupe, povijest pjesme, glazbene i političke prilike onoga vremena. I premda i u ovom objašnjenju postoje određene rupe, vjerujem kako je upravo ono najbliža istini (a istinu vjerojatno nikad nećemo saznati, jer prije će se pakao smrznuti nego što će Eaglesi progovoriti o Hotelu Californiji).

Pođimo kroz pjesmu, stih po stih:

On a dark desert highway, cool wind in my hair
Warm smell of colitas rising up through the air

Autocesta i vjetar u kosi simboli su fizičke slobode, uvijek bili i bit će. Colitas je, kao što smo utvrdili, marihuana koja je također simbol slobode, no ne one fizičke, već duhovne, simbol slobode uma. Dakle, odmah na početku jasno nam se daje do znanja da je naš junak posve slobodan, što psihički, što fizički…

Up ahead in the distance, I saw a shimmering light
My head grew heavy and my sight grew dim I had to stop for the night

Međutim, u daljini ugleda treperavo svjetlo koje bliješti u mraku autoceste, simbol posve suprotan slobodi i nesputanosti (shimmering je izraz koji se u pravilu upotrebljava za svjetlucanje zlata) – materijalizam, želja za bogaćenjem i materijalnim stvarima, a naš junak, premda se dvoumi, ipak pođe prema izvoru svjetlosti…

There she stood in the doorway; I heard the mission bell
And I was thinking to myself this could be heaven or this could be hell

She je njegov vodič, a vrata su uvijek simbol prelaska iz jednog svijeta u drugi (ovdje simboliziraju prijelaz iz slobode u materijalno ropstvo), a svijet iza tih vrata može biti savršeno bajan za neke (heaven), dok druge može neprogrješivo odvesti u propast (hell). Kojim putem će odvesti našeg junaka daje nam se do znanja u stihovima “I heard the mission bell”, glagol čuti (to hear) je u prošlom vremenu, dakle negdje iza njega, u prošlosti… Ostavio je raj i ulazi u pakao…

Then she lit up a candle, and she showed me the way
There were voices down the corridor, I thought I heard them say

Stih o paljenju svijeće (ukoliko se doista radi o svijeći) daje nam do znanja da je prostor u mraku (i opet se vraćamo na svjetlucanje materijalnog svjetla na mračnoj autocesti slobode), a glasovi jednostavno ukazuju da nije prvi koji je ušao…

Welcome to the Hotel California
Such a lovely place, such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year you can find it here

Dakle, dobro došli u Hotel Kaliforniju, (ironično rečeno, najbolje od Amerike), mjesto zlatne groznice, fantastičnih plaža, mjesto gdje sve izgleda savršeno moguće (lovely place) s prekrasnim osobama, aludirajući na glumice i glumce Hollywooda (lovely face). Soba uvijek ima dovoljno, LA će ih sve prigrliti – sve kopače ‘zlata’, sve bogate, bahate i nadobudne, uspješne ljude materijalnog svijeta koji uspjeh mogu ostvariti u bilo koje doba godine…

Her mind is Tiffany twisted, she got the Mercedes bends
She got a lot of pretty, pretty boys that she calls friends

I evo nas kod igre riječima – Tiffany je naziv draguljarnice, Mercedes ime automobila, dakle nakit i auto, statusni simboli materijalizma zbog kojih se ljudski um pohlepno izvrće (twisted) i svija (bends).

How they dance in the courtyard, sweet summer sweat
Some dance to remember, some dance to forget

Vjerojatno ključne riječi cijele pjesme. Ples ovdje predstavlja stil rastrošnog života pod vrućim suncem Kalifornije. Drugi stih je iznimno teško za objasniti. Oni koji plešu da se sjete, prisjećaju se prošlosti, no sad žive rastrošno (jer prije nisu mogli) i to ih čini slobodnim (premda se radi o materijalnim stvarima), jer sve što požele mogu ostvariti novcem, dok istovremeno plešu i kako bi zaboravili, tj. troše novac iz jednostavnog razloga što su svjesni da povratka na staro više nema (cijeli stih je u izravnoj vezi s posljednjim stihom pjesme “You can check out anytime you like but you can never leave”)

So I called up the captain; please bring me my wine
We haven’t had that spirit here since nineteen sixty-nine

Captain je misteriozna figura nepoznatih osobina, no naš junak traži vino. Iz prošlih stihova naučili smo da je ples zapravo prisjećanje prošlosti, a što može potjerati na ples bolje od čaše vina? Tražeći vino, naš junak želi se prisjetiti svoje prošlosti, dakle svoje slobode, no Captain odgovara da takav duh (nešto kao godina berbe) nemaju još od 1969. A što je ono bilo 1969.? Da, tako je, Woodstock, ljeto ljubavi i ljeto propagiranja različitih stvari i vrijednosti od kojih niti jedna nije bila materijalna…

And still those voices are calling from far away
Wake you up in the middle of the night, just to hear them say

Samo podsjetnik na već viđeno, podsjetnik da smo okruženi i uvijek u njihovom dometu…

Welcome to the Hotel California
Such a lovely place, such a lovely face
They livin’ it up at the Hotel California
What a nice surprise bring your alibis

What a nice suprise je ironična predvodnica drugog dijela stiha gdje svaka zvijezda iz Hotela ima svoje nekakvo opravdanje za stanje u kojem se nalazi.

Mirrors on the ceiling, the pink champagne on ice
And she said we are all just prisoners here of our own device

Stropna zrcala i ružičasti šampanjac su statusni simboli, a drugi stih objašnjava da je cijelo čovječanstvo zapravo žrtva samog sebe, svi smo mi zarobljenici, jer smo tako odlučili, jer smo stvorili razne granice (shvatimo preneseno kao ‘zamke’ tj. device) koje nas sputavaju, a još filozofskije rečeno – sve je to u našim glavama…

And in the master’s chambers, they gathered for the feast
They stab it with their steely knives but they just can’t kill the beast

I dio pjesme koji zvuči najsablasnije u biti je najoptimističniji. Steely knives je parodija na grupu Steely Dan. Zašto? Pa Steely Dan i The Eaglesi su imali istog menadžera, stoga nisu štedjeli prilike da jedni druge malo ‘podbodu’ (godinu dana prije Steely Dan su u pjesmi “Everything You Did” pjevali “Turn up The Eagles, the neighbors are listening”). Beast je zvijer, odnosno hedonizam kojeg je nemoguće iskorijeniti kad ga jednom prihvatite.

Last thing I remember I was running for the door
I had to find the passage back to the place I was before

Dakle, opet se javlja želja za vratima, želja za slobodom, želja za prijašnjim načinom života…

Relax said the nightman We are programmed to receive
You can check out anytime you like but you can never leave

Nightman je čuvar, Checkout je mentalne prirode, možeš pokušati pobjeći od materijalnog svijeta, ali onaj tko jednom proba njegov sladak sok, teško da će zauvijek otići i napustiti takav stil života, kad-tad će se vratiti… Možemo pobjeći u planine, ali mirisa pohlepe i moći teško se osloboditi.

Naravno, nemoguće je točno reći koje je pravo objašnjenje pjesme, ali pjesma koja odolijeva interpretaciji sve ove godine i za koju se vežu različita tumačenja kao ni za jednu drugu nikada i ne smije biti u potpunosti razotkrivena. Neke stvari je bolje ne znati…

Tagovi
don henley eagles hotel california joe walsh rock sotonisti sotonistička pjesma sotonizam vrag