Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Kada krenete učiti svirati gitaru, vrlo brzo će vas zbuniti problematika naziva druge žice i tona općenito. Mi ih zovemo H, a neke države – među kojima su SAD i Velika Britanija – zovu je B. A u biti je riječ o istom tonu.
Uobičajeni štim, tzv. standard tuning, mi ćemo zapisati kao E A D G H E, dok će u SAD-u biti zapisan kao E A D G B E. Zašto je tome tako? Kao i uvijek, zbog tradicije: veliki europski skladatelji pisali su H, a možemo objasniti i uz pomoć klavira.
Na klaviru, C-dur je jedini dur koji ima samo bijele tipke (nema povisilice i snizilice, samo prirodni tonovi) i naša glavna ljestvica glasi C D E F G A H C. Amerikanci, pak, ljestvicu računaju od tona A koji je najvažniji ton. On titra na 440Hz, po njemu se štimaju svi instrumenti i on je standard. I to je dogovorena praksa, kao što litra vode ima jedan kilogram.
Ako zapišemo tu glavnu ljestvicu od tona A dobit ćemo A H C D E F G A, no puno je logičnije da glasi A B C D E F G A, kao prava glazbena abeceda. I iz tog razloga, ton H označava se kao B.
Što za sobom povlači novi “problem”: mi sniženi ton H zovemo i pišemo kao B, a Amerikanci sniženi B zovu “B flat” i pišu kao Bb.