Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Klasične i online poduke iz gitare i ukulelea za početnike i napredne svih dobnih skupina. Uz uobičajene žanrove i stilove, naglasak je na fingerstyle tehnici.
Dok je većina gitara naštimana po principu E A D G H E, kantautorica Joni Mitchell u svojim pjesmama gotovo nikada nije koristila ovaj “standard tuning”. Gitaru je štimala na najneobičnije načine, koristeći intervale s kojima bi i najveći jazzeri jedva izišli na kraj.
U mladosti je bolovala od dječje paralize i s lijevom rukom nije mogla pritisnuti žice dovoljno jako. Pa je otkrila “open tunings”, gdje je gitara naštimana tako da prazne žice tvore akord. “Prvo je bio ‘D modal’ (D A D G H D); njega često koristi Neil Young. Onda je došao ‘open G’ (D G D G H D), ali bez pete žice, a na koncu i ‘open D’ (D A D F# A D). Nakon toga došli su i ovi ‘moderniji’ štimovi, da ih tako nazovem u nedostatku bolje riječi.”
S vremenom su njezini štimovi evoluirali i postali kompleksniji, tako da praktički svaka njezina pjesma ima drugačiji štim gitare. Koliko se “otelo” kontroli govori i činjenica da je razvila numerički sustav kako bi mogla pratiti na koji je način gitara naštimana: “Standardni štim je 5 5 5 4 5, a kod mene je – umjesto gornjih ‘petica’ – ili 7 5 ili 77, nekad i 7 9, što se kosi sa 7 5 i 7 7.”
Naravno da su svi ovi različiti štimovi predstavljali ogroman problem na nastupima uživo. Iako je Mitchell sa sobom znala nositi hrpu gitara, to i dalje nije bilo dovoljno.
A onda je 1995. u pomoć uskočio graditelj gitara Fred Walecki i napravio joj “custom” gitaru. Ta se gitara štima standardno, ali njezin pick-up ima mogućnost promijeniti signal uz pomoć sintetizatora frekvencije.