Kada krenete svirati gitaru, vrlo brzo naučite kako se zovu žice i kako se gitara uštimava. Šest žica naštimano je kao (od šeste prema prvoj) E A D G H E, preciznije E2 A2 D3 G3 H3 i E4. I takvo ‘štimanje’ slovi kao standard. No Robert Fripp, gitarist progresivne grupe King Crimson, osmislio je novu vrstu štima, tzv. ‘new standard tuning‘ (NST) s puno većim rasponom tonova otvorivši tako gitaristima posve nove mogućnosti.
U rujnu 1983., Fripp je došao do sustava gotovo u cijelosti baziranom na kvintnom krugu tako da su prazne žice složene po ‘petim’ tonovima ljestvice: šestu žicu spustio je s E na C, petu s A na G, a četvrta D ostala je ista. Zatim je treću, G žicu, zategnuo na A, drugu H naštimao na E (odnosno zamijenio žicu) i na koncu nekadašnja prva E žica postala je G… U početku je E žicu pokušavao ‘zategnuti’ do H, zatim do A, no kako su u oba slučaja žice ili pucale ili raštimavale, otkrio je da ih je dovoljno zategnuti do G i da sasvim dobro funkcionira.
‘New Standard Tuning’ postao je tako C2 G2 D3 A3 E4 G4. Zbog ovog zadnjeg G4 počele su se proizvoditi posebne žice koje se mogu zategnuti do tona G.
S ovako naštimanom gitarom otvara se jedan posve novi svijet: neke melodije i/ili akordi koje je na ‘normalnoj’ gitari teško ili nemoguće odsvirati, ovdje postaju poprilično jednostavni. Naravno, treba neko vrijeme na privikavanje, no ako ste nekada svirali mandolinu ili gudače instrumente, prilagodba bi mogla biti puno brža (s obzirom da im se žice slično ‘štimaju’).